Povijesna jezgra Varaždina

Ono što Varaždin razlikuje od ostalih hrvatskih gradova je izuzetno bogata monumentalna i umjetnička baština sadržana u dobro očuvanoj povijesnoj jezgri. Unutar relativno malog područja gradske jezgre sačuvane su palače, barokne, rokoko i klasicističke kuće i vile te jedna od najstarijih gradskih vijećnica u Europi.

Područje povijesne jezgre grada Varaždina karakterizira gradnja visoke spomeničke vrijednosti s mnogo pojedinačnih zgrada i objekata koji se tretiraju kao kulturno dobro: palače, crkve, ulice, parkovi i groblje. 

Povijesna gradska jezgra prvi put se spominje 1181. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele III. Nakon toga, Varaždin je 1209. godine primio povelju kralja Andrije II., poznata „Zlatna bula“, i time stekao status prvog slobodnog kraljevskog grada čime su se otvorile mogućnosti intenzivnog gospodarskog i društvenog razvoja što će kulminirati u 18. stoljeću, odnosno 1756. godine, kada je Varaždin postao stalno sjedište Sabora. 1767. godine postao je i sjedište vlade, a time i glavni grad trojednog kraljevstva.

No intenzivni razvoj 1776. godine naglo je prekinuo strašan požar koji je uništio brojne građevine i uzrokovao preseljenje vlade, bana i bogatog plemstva u Zagreb. Od tog vremena razvoj grada teče sporo. Razvoj postignut tijekom 19. i 20. stoljeća smješta Varaždin u kategoriju srednjih hrvatskih gradova.

Što posjetiti u blizini?