Utvrde sjeverne Hrvatske

Poznato je da sjeverna Hrvatska obiluje dvorcima iz baroknog i kasnijih razdoblja, no ona je isto tako dom brojnim utvrdama nastalim puno prije i uglavnom u drugačije svrhe od pružanja ugodnog boravka i života. Najčešće im je uloga bila obrambena zbog čega su srednjevjekovne utvrde često građene na teško pristupačnim mjestima, u planinama i na liticama. Predstavit ćemo danas nekoliko takvih koje čine lanac utvrda od južnih obronaka Ivanščice prema Kalničkom gorju.

BELECGRAD

Ova utvrda najvjerojatnije je proslavila već više od 800 rođendana, pa nije iznenađujuće njezino ruševno stanje. Izgrađena je na stjenovitom vrhu na 580 metara visine sa kojeg se pruža odličan pogled, a zbog strmih padina koje su očito igrale važnu ulogu u obrani moguće joj je pristupiti donekle blagim putem sa zapada.

U dugoj i burnoj povijesti, Belecgradu nisu nedostajali podjednako burni vladari. U 17 stoljeću vlasnik je postao Aleksandar Mikulić, poznat po razuzdanom životu i brojnim ubojstvima. U očekivanju pravde, ojačao je obrambene zidove Beleca i opremio se hranom, vodom i streljivom. Kad je shvatio da to neće biti dovoljno, pokušao se skloniti u turskom dijelu Hrvatske i pritom ponio mnogo zlatnika koji su se na kraju pokazali fatalnima jer i Osmanlijama je mirisalo njegovo bogatstvo.

MILENGRAD

Stari grad Milengrad u vrijeme svojeg nastanka (14. stoljeće) vjerojatno se nazivao Zajezda jer su Milengrad ili Melengrad nazivi koji se pojavljuju tek u dokumentima 300 godina kasnije. Izgrađen je na rubu litice, na 430 metara nadmorske visine. Kako se fortifikacijska arhitektura prilagođavala razvoju oružja, a stambena arhitektura sve većoj želji za ugodnijim životom, tako je i Milengrad puno puta pregrađivan i nadograđivan. Na ploči uz ovu utvrdu pronaći ćete zanimljive informacije o udaljenosti Milengrada od susjednih utvrda – zajedno su činili važan lanac obrane kroz burno razdoblje srednjeg vijeka.

Prilaz Milengradu uski je puteljak samo s jedne strane

GREBENGRAD

Jedna od najvećih utvrda u Zagorju je Grebengrad nedaleko Novog Marofa, a taj ćete dojam steći čak i unatoč njegovom današnjem ruševnom stanju. Prvi put se jasno spominje 1277., a kao vlasnici su se tijekom stoljeća izredale brojne plemićke obitelji čija prezimena i danas (barem mutno) pamtimo iz satova povijesti, između ostalih Celjski, Korvin, Batthyany, Frankopan i konačno Erdödy. Upravo su Erdödyjevi bili zadnji vlasnici ovog grada prije nego je izgorio u velikom požaru 1710. godine i postao ruševina, a obitelj je preselila u nešto pitomije brežuljke današnjeg Novog Marofa. Iako oni nisu imali namjeru obnavljati nekadašnji dom, u današnjoj želji da zaustavimo vrijeme provedena su brojna istraživanja i obnove Grebengrada koja su zaustavila potpunu propast.

PAKA

Na brdu najzapadnijeg dijela Kalnika, na nekada odličnom strateškom položaju, smjestila se Paka, utvrda blizu mjesta Paka, iznad potoka Paka i nedaleko autoputa koji vjerojatno čeka ovo ime. U 13. stoljeću kada je utvrda nastala služila je za smještaj vojske s ciljem čuvanja okolnog stanovništva u burnim godinama. Današnja gusta šuma oko utvrde, koja bi vam mogla otežati njezin pronalazak, nije oduvijek bila takva, dapače – drveće se sjeklo jer je zaklanjalo pogled prema dolini. Jednostavnog tlocrta, Paka je dobro služila svojoj vojnoj svrsi što potvrđuju brojni predmeti pronađeni na ovom području: šiljci, noževi, dijelovi samostrela, lokoti, okovi i brojni ostaci posuđa za svakodnevnu upotrebu.

Utvrda Paka

ČANJEVO

Ostaci utvrde Čanjevo nalaze se na obroncima Kalničkog gorja, na brdu iznad istoimenog naselja. Čanjevo je igralo važnu ulogu u obrani cijelog kalničkog kraja od neprijateljskih napada i činilo lanac obrane s ostalim obližnjim utvrdama: Kalnika s jedne, Pake s druge i Bisaga s treće strane. Zanimljiva je informativna ploča s pogledom na utvrdu koja govori da je ovo mjesto puno starije od srednjovjekovnih fortifikacijskih ambicija. Na istoj lokaciji već oko 3000. godine prije Krista postojalo je manje naselje s kulturom koja spada u bakreno doba.