Iako u ruševnom stanju, posjetom utvrdi Grebengrad kod Novog Marofa sigurno ćete ostati pod dojmom njezine nekadašnje veličine i povijesnog značaja koji je nesumnjivo nosila. Do utvrde postoje utabane staze iz nekoliko smjerova pa oni željni višesatnog hoda mogu krenuti od Čeva ili Pokojca. Najlakši pristup je iz sela Madžarevo u kojem su dobro postavljeni smjerokazi prema utvrdi, a sama šetnja od početka makadamskog puta pa do utvrde traje pola sata.

Ovo popularno izletište već smo posjetili više puta, no grebengradska priroda uvijek nas iznova namami svojom ljepotom, a oronule građevine nanovo zaintrigiraju. Podno utvrde nalazi se planinarski dom i nekoliko starih seoskih kuća napuštenih tijekom 20. stoljeća. Sama utvrda napuštena je neposredno nakon velikog požara 1710. godine kada su tadašnji vlasnici, plemićka obitelj Erdödy, preselili u dolinu rijeke Bednje ohrabreni sve manjim opasnostima od turskih osvajača.

U vrijeme kad su provale i opasnosti još trajale, Grebengrad je pružao sigurno utočište. U to se možete uvjeriti još i danas ako mu prilazite s istočne strane gdje ćete prvo proći kroz duboki, vjerojatno umjetno iskopani jarak. Ulaskom u kompleks utvrde posjetitelj može uočiti kako su njezini graditelji iskoristili okolne stijene kao potporu i štit i samo nadogradili utvrdu na njih. Kada se popnete do najviše točke—s koje pogled seže daleko u dolinu s jedne strane i prema planini Ivanščici s druge—možda će vam drveće i raslinje malo umanjiti dojam položaja, no ova je utvrda izgrađena na vrlo nepristupačnom mjestu što je olakšavalo obranu za vrijeme neprijateljskih napada.

A u vrijeme nesigurnog srednjeg i ranog novog vijeka opasnosti su bile česte, kao i legende koje su potom slijedile. U novoj knjizi Petra Babića “Zidine u šumi” spominju se legende vrlo slične onoj o picokima iz Đurđevca. Prema njima, i u Grebengradu su posegnuli za lukavštinom da otjeraju osmansku vojsku, samo su za razliku od Đurđevčana umjesto pijetla prema Turcima ispalili janjeću kožu ispunjenu prosom kako bi ih naveli na zaključak da opsada nema smisla jer u utvrdi vlada obilje. Reklo bi se: ili Turci nisu ništa učili na greškama, ili je Hrvatima nedostajalo mašte kod izmišljanja priča. 🙂

Bez obzira voljeli priče ili samo boravak u prirodi, Grebengrad je dobar izbor. Kada se zasitite šetnje oko zidina, uz planinarski dom nalaze se stolovi i klupe, izvor pitke vode i široka livada za razne aktivnosti velikih i malih.