U doba kad lišće naglo mijenja boju i ukrašava svijet svojim šarenilom, najbolje je biti u blizini šuma. Za one koji nisu ljubitelji napornijih planinarskih pothvata kroz šumske predjele, evo nekoliko ideja gdje u sjevernoj Hrvatskoj prošetati prirodom i pritom se minimalno umoriti.

Grebengrad

Skrenete li autom iz sela Madžarevo prema utvrdi (skretanje je dobro označeno) i nastavite voziti uskom cestom, uskoro ćete doći do šume. Ovdje parkirajte i prošećite do utvrde Grebengrad do koje je potrebno otprilike pola sata hoda. Iako ova cesta povremeno ima uspone, nije to ništa što ne možete svladati laganim korakom bez obzira na kondiciju.

Grebengradska šuma nadaleko je poznata među ljubiteljima prirode koji je rado obilaze u svako doba godine. U jesen, osim šarenim lišćem, obiluje brojnim gljivama koje će vas sigurno mamiti da ih uslikate (a možda i uberete koju ako ste znalci). Šetnja završava podno utvrde Grebengrad, kod planinarskog doma gdje ćete pronaći puno klupa idealnih za piknik.

Sigurno nećete htjeti propustiti pogledati izbliza utvrdu iz 13. stoljeća. S nje se pruža prekrasan pogled prema dolini koji će vas uvjeriti zašto je ovo bila važna strateška točka u obrani tijekom turbulentnog srednjeg vijeka. Utvrda je godinama u procesu obnove, pa lako u mašti možete povezati zidove koji nedostaju i vizualizirati kako je nekada izgledala jedna od najvećih utvrda u cijelom Zagorju.

Jezera Jarki u Ivancu

Gotovo u centru grada, ali opet dovoljno izmaknuta od gradske buke, smjestila su se ivanečka jezera zvana Jarki. Riječ je zapravo o četiri jezera koja se pune vodom s planine Ivanščice, a na koju ćete cijelom šetnjom imati prekrasan pogled. Jezera su okružena šumom i brežuljcima i omeđena puteljcima tako da možete izabrati dulju ili kraću rutu za šetnju. Nerijetko ćete ovdje naići na obitelj labudova što će vaš izlet sigurno još dodatno uljepšati. Ako će dan biti hladan, do Ivanca je samo nekoliko minuta da skoknete na čaj ili kavu.

Park Križovljangrad

Nedaleko obale Drave u mjestu Cestica nalazi se ruševan dvorac Križovljangrad. Iako u lošem stanju, zanimljiva prošlost, lijep okolni park i blizina rijeke vrijedni su da ga stavite na svoj popis jesenskih izleta. Krenimo od parka—riječ je zapravo o šumi koja je stoljećima rasla uz dvorac, a koja je prije koju godinu očišćena i obogaćena lijepom šetnicom. Pronaći ćete informacije o velikim stablima oko vas, a tu je i dječje igralište. Budući da je šetnja ovim dijelom relativno kratka, prošećite i do obale Drave jer ipak je riječ o rijeci koju nazivaju “hrvatskom Amazonom”.

Što se samog dvorca tiče, možda vas neće očarati svojom ljepotom, ali bi mogao detaljima i pričama. Bujna okolna vegetacija prekriva jarak koji je u prošlosti bio ispunjen vodom dovedenom kanalom iz obližnje Drave. Bilo je to u svrhu obrane, a preko jarka se pružao pokretni most što ga je činilo pravim renesansnim “wasserburga”. Još je Gjuro Szabo u svojim lutanjima prije 100 godina pisao o posjetu Križovljan-gradu u čije je opise gotovo teško povjerovati: dvorac bogat antikvitetima i umjetninama. Iako je danas miljama daleko, putniku koji se dobro zagleda ipak će biti jasno da su nekadašnji vlasnici itekako imali osjećaj za detalje jer su okviri vrata i prozora na prvom katu ostali ukrašeni reljefnim prikazima, i to čega drugog nego vinove loze. Iako je sudbina gotovo svih dvoraca u Hrvatskoj kroz 20. stoljeće bila tragična, Križovljan je vrlo rano raskrstio s mogućom namjenom u suvremenom društvu. Naime, stradao je u požaru 1949. nakon čega više nije bio kvalitetno obnavljan.

Belski kraj

U belskom su se kraju smjestila tri dvorca na uskom području, no kako nedostaje šetnice koja bi ih povezala, morat ćete uključiti malo avanturističkog duha.

Auto možete ostaviti nasuprot Stare Bele (ili Bele I), nedaleko kapele. Tamo se nalazi i tabla s informacijama o svim dvorcima. Nažalost, samo je pristup ruševinama Puste Bele, smještene u šumi, dozvoljen, dok se druga dva objekta mogu razgledati s ceste. Stariji od njih, Bela I, nekadašnji je dom Metela Ožegovića, jednog od najistaknutijih zagovornika Hrvatskog narodnog preporoda. Dvorac je dakako stariji, izgrađen 1605. godine s naglašenom branič kulom koja puno govori o nemirnim vremenima kada je izgrađen. Danas je oko dvorca mirnije—travu redovito održava stado ovaca koje pak nadziru vjerni psi čuvari.

Odmah pokraj ovog dvorca nalazi se Bela II, mlađi i, čini se, nikad dovršen dvorac. Ova jednokrilna zgrada s dvije okrugle kule bijeli se u podnožju obronaka Ivanščice stoljećima, a s ceste i okolnog poljskog puta možete je obići i promatrati sa svih strana.

Nešto tajanstvenija je Pusta Bela, utvrda koja se nalazi u šumi iznad glavne ceste. Najbolje je prema njoj krenuti od ribogojilišta, a iako šetnja nije duga pred sam kraj može biti malo strma i zahtjevna. Ovo je stoljećima bila važna točka za nadziranje prolaza u smjeru Varaždina. Legenda kaže da je svojevremeno u ovoj utvrdi utočište potražio engleski kralj Rikard Lavljeg Srca kad se vraćao s Križarskog rata. Danas je ruševina, s tek pokojim zidom koji svjedoči dugoj povijesti. No zbog guste šume koja ju okružuje, Pusta Bel je i dalje odlična ideja za izlet.

Kapela sv. Vuka iznad Klenovnika

Ovo je nešto dulja šetnja, no itekako vrijedna. Počinje kod dvorca Klenovnika—danas bolnice, no zapravo najvećeg dvorca u Hrvatskoj. Izgradila ga je obitelj Drašković koji su danas ostali poznatiji kao vlasnici Trakošćana. Iza dvorca u smjeru sela Vukovoj počinje Marijin put koji će vas voditi prekrasnim krajolikom do kapele sv. Vuka. Ovo je najjužnija kapela u Europi posvećena ovom svecu (naziva se još sv. Wolfgang), mnogo prisutnijem u germanskim zemljama. Osim toga, kapela je dobila dodatan značaj kad je otkriveno da oko nje još uvijek raste crnkasta sasa, biljna vrsta za koju se godinama smatralo da je izumrla. Šetnja će potrajati i više od jednog sata (u jednom smjeru), no savršena je za jesensko vrijeme i uživanje u prekrasnim pogledima prema ravnici i seoskom ambijentu.