Visoko iznad Lobora u Hrvatskom zagorju, na samom rubu litice i okružena gustim šumama, dolinu nadgleda crkva Majke Božje Gorske. I dok bi se mogla činiti kao još jedna zagorska crkva na brežuljku, ne dajte se zavarati—riječ je o naselju iz brončanog doba, nekadašnjem antičkom svetištu boginje Velike Majke, jednom od prvih mjesta pokrštavanja Hrvata, i naravno, odličnom vidikovcu.

Mjesto Lobor nalazi se 50km od Zagreba, 45km od Varaždina, i samo 20 minuta vožnje od Trakošćana. Drugim riječima, odlično je mjesto za usputnu stanicu na nekom od izleta kroz sjevernu Hrvatsku. No samo zato jer je stanica usputna, ne znači da nije vrijedna. Baš suprotno!

Arheološkim istraživanjem otkriveno je da ovo malo mjesto čuva itekako duboku povijest. Pronađeni su ostaci naselja iz brončanog doba, odnosno iz razdoblja oko 3000 godina prije Krista. U rimsko doba naselje je s brijega preseljeno u ravnicu, no na uzvisini je zadržan hram rimskoj boginji Velikoj Majci (Magna Mater) čiji su ostaci kipa (postolje i glava) pronađeni u Loboru. Moguće da je upravo ovo rimsko svetište potaknulo da kasnije bude zamijenjeno kršćanskim štovanjem Majke Božje.

Približavanjem srednjem vijeku i novim turbulentnim vremenima ponovo se utvrđuje naselje na uzvisini, izgradnjom novih bedema i zidova. Bilo je to vrijeme početaka kršćanstva i čini se da je već od 5. stoljeća ovdje postojalo veliko crkveno središte s krstionicom, važno za pokrštavanje okolnog stanovništva u selima koji su mahom još uvijek prakticirali svoje poganske obrede i vjerovanja. To je ujedno dokaz da je pokrštavanje u sjevernoj Hrvatskoj krenulo jednako rano kao i u Dalmaciji.

Crkva na ovom mjestu tada je bila drvena, okružena grobljem i bedemima, a jedan pronađeni grob svojim ukrasima ističe se daleko iznad drugih što sugerira da je ovdje pokopana osoba od većeg značaja. Kasnije je kraj drvene crkve podignuta zidana, i to veća od ove koju vidimo danas. Iz tog su razdoblja pronađeni pleteri i bogati ukrasi, što ponovo loborsku crkvu izdvaja od ostalih u kontinentalnoj Hrvatskoj jer se pleteri često pronalaze u arhitekturi uz obalu. Ova je crkva srušena u 13. stoljeću i tada se kraj nje gradi nova u romaničkom stilu, a koja je kasnije obnovljena u stilu baroka i kao takva očuvala se do danas.

Cijeli lokalitet spomenik je najviše, nulte kategorije. Moguće je autom doći do crkve i prošetati oko nje, a u blizini počinje jedna od staza kojom se kreće put Ivanščice i njezinih brojnih utvrda koje su se našle “nagurane” na ovim osunčanim južnim obroncima—Lobora, Oštrca i Beleca.